“Tajna” #2

Dobar dan, dragi moji. Skuhajte si kavicu/čaj ili što volite, udobno se smijestite i uživajte.

                                  Klopka

Stevo kaze : ” Hej Mile dodi brzo, tu ima hrane i pozovi ekipu!”
Mile : ” Oh Stevo, pa ti si pronasao brdo hrane. Cije je to?”
“Od ljudi Mile, od ljudi.”

Bile su to dvije muhe koje su se kroz cijeli zivot borile za hranu. Borile su se sa svacim i s muholovkama i s krpama, ljudskom sakom i sa prozorima.

No jednog dana Stevo i Mile su se nasli u jednoj velikoj zamci. Zaljepili su se u jednu smrtonosnu muholovku. Imali su samo opciju zujat u znaku upomoc ili uginut od gladi.
No ta zamka je bila u jednom stanu di je zivio jedan podstanar po imenu Krešo.

Krešo nije postavio tu zamku vec gazde tog stana. Kad je Krešo dosao kuci cuo je neprekidno zujanje. Trazio je otkud to dolazi, i pronasao je. Otvorio je malu ladicu i vidio dvije male muhe kako mole za pomoc.

Kreso je uzeo pincetu i polako da ih ne ozljedi skinuo sa klopke. Pustio ih je na slobodu da odlete i svakome dao mali kruhic. Stevo i Mile su samo zazujali i odletili svojoj kuci. A Kreso je sjeo i razmislio o tome sto se sad desilo. Razmislio je zasto je ta klopka bila postavljena i dali je postupio ispravno.

Posto je Kreso znao kolika je tezina zivota, shvatio je da je ispravno postupio i da je napravio dobro djelo. Jer svaciji zivot treba cijeniti, pa cak i od muhe koje nema koristi.

Kreso je nastavio normalno ziviti svoj zivot kao i do sad. Nakon dva mjeseca Kreso je osvojio povisicu na svome poslu i uz to mu je firma omogucila vlastiti stan bez troskova. Kresu nije bilo jasno kako to odjednom no ponovno je sjeo i shvatio “dobro se dobrim vraca”.