“Tajna” #1

Dobro večer dragi moji i dobro došli u prvi broj “Tajne”.
Zapocet cemo s jednom pomalo jezivom pričom, jer zašto ne.
Ugodno se smjestite, zamračite si prostoriju i možemo krenut.

                Čovjek s invalidskim kolicima

Nije bilo baš toliko davno. Prošlo je godinu/dvije, šetala sam u kasnim satima iza ponoci uz more. Jer sam od izlaska odlucila pješice kući, do koje mi je trebalo oko sat vremena.

Šetnica je danju bila ljepa, preljepa. S lijeve strane more, mirno i tiho, a s druge strane rijetka brdovita šuma. Nije me bilo strah jer je svijetlila ulicna rasvjeta.

Nigdje nije bilo ni žive duše, samo se čulo poneko šuškanje kad bi se neka mala bezopasna životinjica pomaknula.

Prosla sam više od pola puta i onda ugledam na podu u mračnijen dijelu čovjeka kako leži a pokraj njega invalidska kolica.

Ne razmišljajući uz dozu straha sam se približavala čovjeku jer sam mislila da se onesvjestio i pao. Kako mi je bio okrenut leđima nisam mu vidjela lice ali sam prepoznala da se radilo o starijem čovjeku.

Pitala sam jeste li dobro gospodine, što je bilo. Nije mi odgovarao ništa, sagnula sam se išla ga protrest malo, ništa se nije dešavalo.

Htjela sam zvat hitnu ali mobitel mi je bio prazan i ugašen a oko nas nije bilo nikog da bi zatražila pomoc.

Nisam znala što da napravim pa sam polako krenula paničarit. Htjela sam mu pomoc, nisam znala kako u tom trenu. Krenula sam pokušavat upalit mobitel i tako 100 puta dok odjednom mi se upalio i pokazuje 1 posto baterije.

Brzo brzo sam utipkala broj hitne i krenula sam zvat. Dok sam cekala da mi se hitna javi. Čovjek se samo okrenuo uz lagani uzdah i primio me za zglob oko noge zatvorenih očiju i čvrsto me stisnuo. Mobitel se u tom trenu opet ugasio a ja sam pokusavala otrgnut nogu s njegove ruke. No kako sam vukla, vukla sam i njega jer me čvrsto držao.

Uspjela sam, počela sam trčat koliko sam mogla. Okretala sam se da vidim dal je iza mene. Nije bio. No odjednom okrenem se opet a ono on iza mene trči zamnom a kolica gura. Dostigao me je.
Stisnuo me u klopku. Rekao je da me čekao.
Ja sva uspaničena, nemogu doci do zraka. Srce kuca 100 na sat. A on nastavlja.
Čekao sam svoju žrtvu, koja ce doci i htjet mi pomoc, čekao sam da tu istu žrtvu stavim u invalidska kolica, kao što su mene stavili dok sam bio mlad, kad sam pomogao drugima.

Davao sam sebe za ništa svakom, jer sam htio dobro.
Ti si dala sebe, meni jer si htjela dobro.
Bilo je kasno u noc, bila si sama, nije bilo nikog kog možeš dozvat, mlada si i slaba.
Dala si se htjela si mi pomoc, nisi čuvala sebe.

Na redu si da te stavim u kolica na 10 godina, da shvatis da moraš cijenit svoj život i čuvat sebe.

Nakon što prode tvoja kazna i nađeš se ponovno u ovakvuj situaciji prvo čuvaj sebe a onda ako možeš koliko možeš pomozi.

Jer pomoc nije ako sebe dovedes u opasnost svjesno.

Do iduceg čitanjaa…

Objavio moonkitty07

Imam 21 godinu. Bavim se raznovrsnim poslovima zbog raznovrsnih interesa. Imam mnogo ciljeva, jednog od tih cu istaknut a to je da svoje životno iskustvo podjelim sa vama te zbog svog iskustva na različitim poljima pomognem sa savjetima, podrškom i motivacijom. Usputno bih vas htjela i zabaviti s nekom od svojih priča.

One thought on ““Tajna” #1

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: